Ricinus (Ricinus communis), poznat i kao skočac ili ricinusovo drvo, raste u tropskim i suptropskim regijama.
Prirodno je rasprostranjen u Africi, posebno u Etiopiji, ali se sada uzgaja širom svijeta zbog svoje uljarice i dekorativnih svojstava. Evo nekoliko glavnih područja gdje raste:
Afrika: Prirodno stanište ricinusa je u tropskoj Africi, gde mu odgovara topla i vlažna klima.
Azija: U Indiji i Kini ricinus se često uzgaja u komercijalne svrhe. Indija je jedan od najvećih proizvođača ricinusovog ulja.
Južna Amerika: Brazil je također veliki proizvođač ricinusa. Klima u Amazonskoj regiji pogoduje njegovom rastu.
Mediteranske zemlje: U suptropskim dijelovima Evrope, poput Španije, Italije i Grčke, ricinus se može uzgajati kao jednogodišnja biljka.
SAD i Meksiko: Na jugu Sjedinjenih Američkih Država i u Meksiku, gdje klima nije suviše hladna, moguće je uzgajati ricinus.
Ricinus voli sunčana mjesta i plodna, dobro drenirana tla. U područjima sa hladnijom klimom, može se uzgajati kao jednogodišnja biljka ili u staklenicima.
Klimatski uslovi i uzgoj ricinusa
Ricinus voli toplu klimu, sa temperaturama koje ne padaju ispod 10°C. Najbolje uspjeva u tropskim i suptropskim područjima, ali može da raste i u mediteranskim klimama kao jednogodišnja biljka.
Biljci prija plodno, dobro drenirano zemljište, bogato organskom materijom. Treba joj redovno zalijevanje, ali može podnijeti i suše jer ima dubok korjenov sistem.
Ricinus se najčešće razmnožava sjemenom. Sjeme se sadi u proljeće nakon što prođu poslednji mrazevi. Klijanje može potrajati nekoliko nedelja, ali kada biljka jednom proklija, brzo raste.
Ekološka i dekorativna vrijednost ricinusa
U mnogim djelovima svijeta, ricinus se koristi kao ukrasna biljka zbog svog atraktivnog izgleda i brzog rasta. Njegovi šareni listovi i bodljikavi plodovi mogu dodati egzotičan izgled vrtovima.
Ulje i dijelovi biljke ponekad se koriste kao prirodni pesticidi, jer mogu odbijati određene insekte i štetočine. Ipak, treba biti pažljiv sa njihovom primjenom zbog toksičnosti.
Zanimljivosti vezane za ricinus
Ricinusovo ulje se koristilo još u starom Egiptu, gde je bilo poznato kao lijek i sredstvo za njegu kože. Egipćani su ga koristili kao gorivo za lampe.
Zbog visokog sadržaja ulja u sjemenu (oko 40-50%), ricinus se istražuje kao potencijalni izvor biodizela, što mu daje i ekološku vrijednost u današnjem svetu gdje se traže održivi izvori energije.
Ricinus je dakle biljka s kompleksnim karakteristikama, koja može biti vrlo korisna, ali se mora tretirati s velikom pažnjom zbog svoje toksičnosti. Uzgajanje ricinusa može donijeti značajne koristi, ali i potencijalne opasnosti ako se s njim ne postupa pravilno.
